Nebriga o spomenicima kulture, prirodnim rijetkostima, narodnim nošnjama i običajima našeg kraja, i uopće o kulturnim vrijednostima od strane građana, a i državnih institucija, poznata je.

Zapostavljamo svoju povijest, kulturu, tradiciju, običaje, priče, legende…

Kolektivno pamćenje je na veoma niskom stupnju, a u školama se nedovoljno uči o povijesti Jajca. Navest ćemo, za početak, nekoliko primjera nebrige koje je zabilježio još fra Jozo Markušić (1880.-1968.)

Do godine 1897. na Carevom Polju kod Careve vode, koju narod naziva Carevica, postojao je stari hrast ispod kojeg se odmarao  Sultan Mehmed II. . Na tom mjestu, 5. Lipnja 1463. godine, pogubljen  posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Hrast je najprije ogoljen, a kada se osušio posječen je.

Pošto nema nikakvog obilježja na ovom mjestu predlažem mještanima Careva Polja (Jajca) da na tom mjestu postave obilježje u vidu  kamenog bloka na kojem bi bila ploča sa križem i kratkim tekstom.

Dio arheoloških nalaza koji se nalaze u crvki UBDM u Jajcu

Na Šipatljevom Brdu u Podmilačju kod svetišta sv. Ive također je postojao stoljetni hrast ispod kojeg su se sastajali ljudi, prvaci naroda, da vijećaju o svojim zgodama i nezgodama, ali i taj hrast posiječe neodgovorni čovjek, a sve što se događalo i govorilo ispod hrasta pade u zaborav, kao i sama činjenica da je tu postojao hrast. I na ovom mjestu, na kojem je kamena u izobilju, mogla bi se postaviti kamena gromada sa malom pločom.

Mjesto na kojem je postojao samostan u Lučini, koji je izgorio 1620. godine, ničim nije obilježeno, iako još postoje tragovi temelja. Isti je slučaj i sa kapelicom u Kozluku, izgrađenoj 1621. godine, a  postojala je do 1886. godine.

Vandalizam je učinjen i na rimokatoličkom groblju Mašet, koje datira još iz 1463. godine i vjerojatno je najstarije aktivno katoličko groblje u BiH. Nesavjesni pojedinci uništili su stare spomenike i pravili „moderne“, iako je ovo groblje nacionalni spomenik BiH.

Ništa bolje nisu prošli ni stećci, kojih ima po čitavom rubu jajačke kotline. Ugrađivani su u zidove štala, od njih su pravljene ograde. Istu sudbinu doživljavali  su  rimski sarkofazi i srednjovjekovni spomenici.

Na Klimenti su još 1941. godine postojali tragovi crkve sv. Klimenta iz XIII. st. i tri lijepa nadgrobna spomenika. Prostor je sada potpuno devastiran, a na njemu nema nikakvih tragova crkve i spomenika. Uništeni su i tragovi samostana časnih sestara ispod crkve, a vrelo časnih sestara koje još postoji, oblijepljeno je, nećete vjerovati, keramičkim pločicama.

Na staroj banjalučkoj cesti postojao je stari hrast, po kojem sadašnje naselje nosi naziv. Hrast je ušao u legendu, a u njega su za vrijeme nevremena često udarali gromovi. Pred početak rata 1992.-1995. godine pokrenuta je inicijativa da se na tom mjestu zasadi novi hrast i tako sačuva tradicija,ali nažalost do toga nije došlo.

U Zastinju je postojao čuveni  Razin kamen, na kojem se u dobro vrijeme okupljala mladež, veselila i pjevala, a pjesma se čula u cijelom  gradu sa druge strane Vrbasa. Za taj kamen jedan jajčanin, bivši austrijski vojnik u Pešti, reče svojim sugovornicima, koji su u zvijezde kovali Peštu:“ U Jajcu postoji Razin kamen. Volim ga više nego i Budim i Peštu“.

Nema više Razinog kamena, oštećen je prilikom proširenja ceste, nema ni pjesme, ali nema ni sjećanja, jer mladi o tome ništa ne znaju.

Vrelo Bililo iznad Kozlučkog mosta sa čistom vodom, koja izvire iz žive stijene, zapušteno je, a u vrelo kod Rožetine kuće ulijeva se kanalizacija. Ta su dva vrela skoro u samom centru grada, što se rijetko gdje može vidjeti.

Devastacija se i dalje nastavlja. Dvorac  Komotin  prepušten je zubu vremena, na Svatovskom groblju u Divičanima HPT postavio je svoje instalacije kao i u groblju u Barevu, iz Zvonika sv, Luke, koji je spomenikom kulture proglašen još 1892. godine, raste drveće koje razara trifore, srednjovjekovna ploča kod crkve sv. Marije prošle godine potpuno je zatrpana smećem, kraljev grob niko ne održava, zapaljene vodenice prošle godine niko ne popravlja…

U Jajcu postoji desetak značajnih neistraženih arheoloških nalazišta. Pretpostavlja se da je znatno više spomeničkog blaga pod zemljom nego na zemlji. Poznati su slučajevi devastacija arheoloških nalaza prilikom izvođenja raznih građevinskih radova.

Jajce pamti četiri carstva, tri kraljevstva, u njemu se raspoznaje osam povijesnih slojeva, šest arhitektonskih stilova i životnih običaja, Jajce ima 24 nacionalna spomenika BiH i oko stotinjak drugih spomenika. Godine 2007. pripremljena je dokumentaciju za upis Jajca na Listu UNESCO-a, ali se od toga odustalo.

Ovo su samo neki, manje poznati, negativni primjeri. I pored toga Jajce je još uvijek jedan od najljepših gradova u BiH.

Komotin

Komotin

Narodna nošnja

Križ na Kraljevom grobu utonuo je u zemlju

„Napustili smo Jajce i više smo žalili zbog rastanka sa ovim gradom nego što smo se radovali odlasku iz Bosne. U Jajcu smo našli toliko lijepih stvari da smo zaboravili loše uspomene iz drugih mjesta. (Lijepim djelima brišu se ružna djela). Kada bi cijela Bosna bila grješna Jajce bi joj bilo najbolja isprika i zbog njega bi dobila najljepši oprost“.(Muhamed Ali-paša,egipatski princ, 1900. godine).

Treba vjerovati jednom princu, i to egipatskom. Zato svi moramo više pozornosti posvetiti očuvanju naše (pre)bogate prošlosti, koju ne smijemo zaboraviti i uništavati.

To zaslužuje ovaj divni, kraljevski grad Jajce.

Tekst i fotografije:Tvrtko Zrile i GlasJajca