Zoran Sekić (39) je iz BiH došao u Zagreb podići kredit. Međutim, izgubio je dokumente, pa ne može ni do svog novca niti se može vratiti kući. Branitelj Zoran Sekić (39) iz Novog Travnika u BiH u veljači ove godine autobusom je stigao u Zagreb. Želio je podići kredit u banci kojim je želio osigurati bolji život svojoj obitelj. Budući da ima hrvatsko državljanstvo on tu, u HPB-u prima i braniteljsku mirovinu. Sekićeva agonija počela je gubitkom svih dokumenata i bankovne kartice. Ne može do svoje mirovine, ali ni natrag kući. Više puta je pokušao riješiti problem u policiji, ali bez uspjeha. Bez novca i "identiteta" Sekić je utočište našao u napuštenom automobilu, koji mu je dom već osam mjeseci. Od nadležnih ne traži novac nego želi da mu izdaju potvrdu kojom bi u banci potvrdio identitet, podigao novac za izradu novih dokumenata i vratio se kući, gdje ga čekaju žena Ružica i dva sina. Sadašnji život, priča kroz plač, gori mu je od zatočeništva u logoru, gdje je proveo šest mjeseci. Kaže da je ondje barem imao krov nad glavom.
- Nemam izbora osim da se bacim pod vlak, ali žao mi je da me djeca vide u kovčegu. Dođe mi i da nekog ubijem jer bih u Remetincu spavao na toplom i imao obrok - priča Sekić. Prehranjuje se u pučkoj kuhinji i kod časnih sestara, vodu kojom se umije i opere noge prije spavanja donese s obližnje tržnice. Njegova žena Ružica trenutačno s djecom živi kod svoje majke u Travniku i nada se da će se Zoran uskoro vratiti kući.
Nakon 8 mjeseci agonija branitelja Zorana Sekića (39) je završila, a otklonjene su i sve sumnje u njegov identitet. Jedva se čeka, kaže, vratiti kući u Novi Travnik
Branitelj Zoran Sekić (39), iz Novog Travnika u BiH, od 1991. do 1993. godine bio je pripadnik Tigrova s činom razvodnika, potvrdio nam je Andrija Kolobarić, predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi.
Sekić je bio na brojnim ratištima od Vukovara do južnog bojišta, a prošao je i šestomjesečnu torturu u logoru u Glini. Na internetu se može pronaći podatak da je Zoran Sekić iz Novog Travnika u BiH poginuo kod Bugojnog 1993. godine. Upravo zbog ove slučajnosti pojedinci su sumnjali u Sekićevu priču. Dvojica imenjaka su rođaci, njihovi očevi bili su bratići, a poginuli Sekić bio je pripadnik HVO-a. Zoran Sekić (sa slike) zbog surovosti administracije osam mjeseci spavao je u olupini automobila u središtu Zagreba. Uz pomoć Ministarstva branitelja u srijedu će dobiti putovnicu te se može vratiti supruzi i dvojici maloljetnih sinova u BiH.
24sata.hr
RSS Comments