55 godišnja Katarina iz Kazimježa Donjeg sa zapada Poljske se odlučila da svetište u Međugorju posjeti, ali na taj daleki put da ide pješice. Svoj 58. dan pješaćenja od kako je krenula iz rodnog Kazimježa Donjeg je završila u Fojnici, tačnije u Franjevačkom samostanu u Fojnici.
Tu je bila na konaku i osoblje ovog samostana nam je kazalo da je Katarina čim je stigla u samostan, nakon molitve i objeda otišla u postelju, kako bi bila ujutro spremna na novu dionicu puta prema Međugorju. Katarinu smo sreli ujutro u holu Franjevačkog samostana sa časnom sestrom Sidonijom a krenule su u samostansku crkvu na molitvu, ranu misu.
Katarina sva u sivom, ogrnuta pelerinom, manjim platnenim ruksakom i povećim križem teškim oko 3 kilograma u rukama na grudima nam na Poljskom jeziku govori: "Zovem se Katarina, prezime nije važno, imam 55 godina i iz zapadne sam Poljske. Na ovaj put mira sam krenula prije 59 dana. Jučer sam noćila u Busovači, prekjučer u Zenici itd. Uglavnom prenoćište potražim u crkvama i samostanima kuda prolazim. Što se tiče hrane jedem samo kruh, pijem vode i još jedino jedem razno povrće. Svih ovih 59 dana samo to jedem. Kondicije imam kad sam u vjeri i to je Božija volja, kao i sve drugo je u Božijim rukama. Ponegdje odmorim, napijem se vode i ako sam gladna zatražim kruha, ljudi daju. Krenula sam na ovaj put bez novca, izdržaću, to je Božija volja. Na ovaj put sam se odlučila u ime Boga, želim da svuda bude mir i dobro, da narodi žive kao jedna familija u milosti Božijoj, jedan narod jedan Bog. Imam saobraćajnu kartu kod sebe i po njoj idem do odredišta, do Međugorja. Negdje me je snimila neka televizija, pa me ljudi prepoznaju i sirenom automobila pozdravljaju i mašu. Kad sam tek krenula na ovaj put do svetišta Međugorja padala je kiša sedam dana, bila sam čak i pelerinu izgubila."
"Ne znam kako ću se iz Međugorja vratiti u Poljsku, da li autobusom ili pješice, ništa ne znam još. Zavisi i od vremenskih prilika, ali uzdam se u Boga i on je milostiv i sve je u Božijim rukama", kaže nam na rastanku Katarina provjeravajući da li je ispravno odabrala današnju maršutu, a na karti nam pokazuje namjeru kretanja ka Međugorju i da ide iz Fojnice preko Bakovića, Dusine, Dubokog potoka, Đanića, Parsovića i Buturović polja, Kostajnice i do Ostrošca i puta M17 koji dalje vodi prema Jablanici, Mostaru itd.
Katarina nam priča: "...Na ovaj put mira sam krenula prije 59 dana. Jučer sam noćila u Busovači, prekjučer u Zenici itd. Uglavnom prenoćište potražim u crkvama i samostanima kuda prolazim. Što se tiče hrane jedem samo kruh, pijem vode...
Fojnica.ba
Katarina sva u sivom, ogrnuta pelerinom, manjim platnenim ruksakom i povećim križem teškim oko 3 kilograma u rukama na grudima nam na Poljskom jeziku govori: "Zovem se Katarina, prezime nije važno, imam 55 godina i iz zapadne sam Poljske. Na ovaj put mira sam krenula prije 59 dana. Jučer sam noćila u Busovači, prekjučer u Zenici itd. Uglavnom prenoćište potražim u crkvama i samostanima kuda prolazim. Što se tiče hrane jedem samo kruh, pijem vode i još jedino jedem razno povrće. Svih ovih 59 dana samo to jedem. Kondicije imam kad sam u vjeri i to je Božija volja, kao i sve drugo je u Božijim rukama. Ponegdje odmorim, napijem se vode i ako sam gladna zatražim kruha, ljudi daju. Krenula sam na ovaj put bez novca, izdržaću, to je Božija volja. Na ovaj put sam se odlučila u ime Boga, želim da svuda bude mir i dobro, da narodi žive kao jedna familija u milosti Božijoj, jedan narod jedan Bog. Imam saobraćajnu kartu kod sebe i po njoj idem do odredišta, do Međugorja. Negdje me je snimila neka televizija, pa me ljudi prepoznaju i sirenom automobila pozdravljaju i mašu. Kad sam tek krenula na ovaj put do svetišta Međugorja padala je kiša sedam dana, bila sam čak i pelerinu izgubila."
"Ne znam kako ću se iz Međugorja vratiti u Poljsku, da li autobusom ili pješice, ništa ne znam još. Zavisi i od vremenskih prilika, ali uzdam se u Boga i on je milostiv i sve je u Božijim rukama", kaže nam na rastanku Katarina provjeravajući da li je ispravno odabrala današnju maršutu, a na karti nam pokazuje namjeru kretanja ka Međugorju i da ide iz Fojnice preko Bakovića, Dusine, Dubokog potoka, Đanića, Parsovića i Buturović polja, Kostajnice i do Ostrošca i puta M17 koji dalje vodi prema Jablanici, Mostaru itd.
Katarina nam priča: "...Na ovaj put mira sam krenula prije 59 dana. Jučer sam noćila u Busovači, prekjučer u Zenici itd. Uglavnom prenoćište potražim u crkvama i samostanima kuda prolazim. Što se tiče hrane jedem samo kruh, pijem vode...Fojnica.ba
Postavi u favorite
Bookmark
Email ovo
Hits: 82
Komentari (0)
RSS CommentsNapišite komentar
.gif)
